Napredna podešavanja
Istakni čvorove koji se razrešavaju u ovu vrednost.
Globalna provera EDNS (prošireni mehanizmi za DNS)
EDNS (Extension Mechanisms for DNS), formalno definisan u RFC 6891, nije tradicionalni zapis zone fajla. Umesto toga, on je strukturna modifikacija samog osnovnog DNS protokola. Kada je DNS prvobitno projektovan 1980-ih, protokol je nalagao da svaki upit izvršen preko User Datagram Protocol-a (UDP) bez stanja mora biti striktno ograničen na maksimalni sadržaj od 512 bajtova. Decenijama je ovo ograničenje bilo dovoljno za prenos osnovnih IP adresa. Međutim, kako je internet evoluirao, ovaj čvrsti limit postao je ogromno arhitektonsko usko grlo.
Prevazilaženje barijere od 512 UDP bajtova
Uvođenje savremenih infrastrukturnih zahteva — konkretno 128-bitnih IPv6 adresa i ogromnih kriptografskih potpisa koje generiše DNSSEC — dovelo je do DNS odgovora koji redovno premašuju 1.500 bajtova. Bez EDNS-a, autoritativni server koji pokušava da vrati veliki sadržaj preko UDP-a primoran je da skrati paket, postavi bit "TC" (Truncated) u zaglavlju i primora klijenta da u potpunosti ponovo pokrene upit preko sporije TCP veze sa stanjem. Ovaj proces pada na TCP uvodi ozbiljno, kumulativno kašnjenje u razrešavanje aplikacija i opterećuje resurse nameservera. EDNS ovo rešava ubacivanjem "OPT pseudo-zapisa" u DNS zaglavlje.
OPT pseudo-zapis i pregovaranje o baferu
OPT zapis ne postoji u statičkom zone fajlu. On se dinamički generiše tokom aktivne transakcije. Kada EDNS-usklađen rezolver upita server, on prilaže ovaj OPT zapis da bi oglasio svoju maksimalno prihvatljivu veličinu UDP sadržaja (najčešće 1232 ili 4096 bajtova). Ako autoritativni server podržava EDNS, on koristi ovu dogovorenu veličinu bafera da prenese ogromne DNSSEC sadržaje u jednoj, munjevito brzoj UDP transakciji, potpuno zaobilazeći tromi pad na TCP.
Dijagnostikovanje mrežnih crnih rupa i odbacivanja na zaštitnom zidu
Korišćenje proveravača EDNS usklađenosti je obavezan korak u naprednom otklanjanju mrežnih problema. Mnogi stariji korporativni zaštitni zidovi, zastareli sistemi za detekciju upada (IDS) i loše podešeni potrošački ruteri i dalje agresivno odbacuju dolazne UDP pakete veće od 512 bajtova, tumačeći ih kao napade prekoračenja bafera ili UDP poplave. Kada se to desi, klijent doživljava ozbiljne DNS tajmaute, što izaziva povremenu nedostupnost sajta. Osim toga, EDNS uvodi naprednu telemetriju rutiranja, poput EDNS Client Subnet (ECS), koja omogućava rekurzivnim rezolverima da proslede deo korisnikove IP adrese autoritativnom serveru, omogućavajući CDN-ovima da usmere saobraćaj ka najbližem geografskom data centru sa izuzetnom preciznošću.